Pismo podrške ženama Konga

Članice UN-a su ostvarile neuspjeh u zaštiti žena, u epicentrima sukoba, od nasilja i torture, kao i kod uključivanja žena u mirovne procese. Iako je prošla godina dana od usvajanja Rezolucije 1820 od strane Vijeća sigurnosti o seksualnom nasilju u sukobima, svijet i dalje posmatra brutalna masovna silovanja žena u Demokratskoj Republici Kongo. Umjesto zaštite civila, UN doprinosi eksploataciji žena. Poznata je činjenica da su članovi UN misije, MONUC u istočnom Kongu prostituirali žene. Ovo otkriće je praćeno velikim skandalom 2004. godine, ali uprkos tome, te premda UN ima politiku nultog nivoa tolerancije prema seksualnom iskorištavanju, čini se da se u praksi ništa nije promijenilo. Slični izvještaji dolaze iz svih središta konflikata. Na Balkanu, žene zahtijevaju pomoć od predstavnika međunarodne zajednice u kažnjavanju orghaniziranih zločina i širenju korupcije. Dupli moralni standardi i nedostatak sistematskih aktivnosti se zasniva na arhaičnom patrijarhalnom pogledu muškaraca na ženska tijela. Kako god, nasilje nad ženama je nažalost neizbježna posljedica konflikta. Politike muških elitističkih moćnika, ženska prava smatraju sekudardnim. Političari i oni koji donose odluke nisu u mogućnosti ili odbijaju da vide ženska ljudska prava kao sastavni dio analize sigurnosnih mjera. Nasilje zasnovano na spolu je izazov za tradicionalnu definiciju prijetnje sigurnosti i nije uključeno u analizu sigurnosne situacije. Ovo ne predstavlja samo izdaju naspram polovine svjetske populacije, već i utire put neadekvatnom donošenje odluka i prioritete upravljanja međunarodnim mirom i sigurnošću. Međunarodna zajednica je grubo probuđena u vrijeme ratova na Balkanu i u Ruandi, kada je sistematska zloupotreba žena prije svega, postala oružjem  etničkog čišćenja. Godine rata u 90-tim vodile su podizanju svijesti i osuđivanju seksualnog nasilja u sukobima. Statut Međunarodnog krivičnog suda iz 1998. godine govori o seksualnom nasilju kao ratnom zločinu i zločinu protiv čovječnosti.  Vijeće sigurnosti UN-a je 2002. godine usvojilo Rezoluciju 1325 o ženama, miru i sigurnosti, koju je pratila Rezolucija 1820 iz juna prošle godine, a koja osuđuje upotrebu silovanja i drugih oblika nasilja zasnovanog na spolu, navodeći ovaj oblik nasilja kao prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti. Ove rezolucije predstavljaju kamen temeljac u borbi za ženska prava. Ali postoji problem: svijet još nije proveo riječi u djela. Masovna silovanja su u porastu u istočnom Kongu. Sistematsko nasilje nad ženama u sukobima je učinkovito i jeftino oružje masovnog uništavanja. Silovanja omogućavaju da kompletne zajednice budu taocima i pod kontrolom, kako bi ih neprijatelj ponižavao i plašio. Svjedoci smo kako nasilje uništava vlakna društva, te utiče na građane. U porastu je broj žena i djece koja su silovana. Danas, za žene iz Konga ne postoji sigurno mjesto. Upravljanjem ženskim tijelima i maternicama, neprijatelj uspostavlja kontrolu nad reprodukcijom i potomstvom. Porodica i društvena mreža se raspadaju kada su članovi porodice i susjedi prisiljeni da vide silovane žene i majke, ili kada su roditelji prisiljeni da se suoče sa svojim kćerkama koje su silovane ili otete u seksualno roblje. Ovo vodi destabilizaciji cjelokupnih zajednica i uveliko podiže nivo nasilja. Slične stvari su se mogle vidjeti na Balkanu. Alarmantni izvještaji o nasilju o seksualnom nasilju dolaze iz različitih krajeva svijeta: Kolumbije, Sierra Leone ili Sudana. Situacija je teška i jake političke inicijative su potrebne kako bi Rezolucija 1820 postala više od slova na papiru. Kao naredna predsjedavajuća zemlja Evropske Unije, Švedska ima snažan glas. Ovo je prilika za Švedsku da se zauzme za ženska prava. Naredne mjere mogu pomoći utiranju tog puta.  Realokacija resursa u trenutne mirovne procese i promoviranje inicijativa da se promjeni fokus na zaštitu žena u područjima gdje su najugroženije, npr. u izbjegličkim kampovima, gdje sakupljaju drva ili nose vodu uz cestu. Podrška nacionalnim inicijativama za pravne mjere protiv seksualnog nasilja kao ratnog zločina. Ovo traži podršku u reformi pravnog sistema. U međunarodnom smislu, naredbe koje dozvoljavaju upotrebu silovanja kao ratnu taktiku, treba pažljivije motriti. Velik porast resursa za zaštitu reproduktivnog zdravlja bi omogućio žrtvama seksualnog nasilja da dobiju njegu na koju imaju pravo. Vođe UN misija moraju biti odgovorni za kršenje politike nultog stepena tolerancije kada je u pitanju seksualno iskorištavanje. UN misije moraju imati jednako učešće spolova i svo osobolje mora biti educirano o ženskim ljudskim pravima i UN-ovom Kodeksu ponašanja. Lokalne ženske organizacije igraju glavnu ulogu u osnaživanju žena i promicanju ljudskih prava. Sudeći prema UN-ovim specijalnim izvjestiteljima, ženski aktivisti su posebno ugroženi. Oni trebaju jaču podršku i priznanje u političkom smislu. Žene svijeta ne mogu više čekati. Tražimo djelovanje četiri političke vođe: Gordon Brown, Hu Jintao, Dmitry Medvedev, Barack Obama i Nicolas Sarkozy, šta namjeravate učiniti?

Lena Ag, Predsjednica Fondacije Kvinna till Kvinna, Švedska

Dr Denis Mukwege, glavni hirurg u Panzi bolnici, Bukawo, Demorkatkska Repubublika Kongo, nagrađen UN-ovom priznanjem u oblasti ljudski prava i Olof Palme priznanjem u 2008. godini

Maja, Ženska soba, Hrvatska

Berjana Ačkar, Centar za pravnu pomoć ženama Zenica, Bosnia & Herzegovina

Pismo saosjećanja i podrške ženama Konga